Biti majka je najteži posao na svijetu.
Postati majka ponekad je još i teži.

Zbog restriktivnosti hrvatskih zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji – single žene, istospolne partnerice, transrodne osobe, ali i heteroseksualni parovi često ostaju bez mogućnosti da postanu roditelji ili su pak rješenja prisiljen tražiti van granica Hrvatske.


Što je medicinski potpomognuta oplodnja (MPO)?

MPO je skup metoda kojom se najčešće liječi dokazana neplodnost jednog ili oba partnera u heteroseksualnim vezama. No medicinski potpomognutu oplodnju – ako žele postati roditelji – mogu koristiti i žene ili transrodni muškarci bez partnera koje nemaju problema sa neplodnošću, ili lezbijski parovi. Nažalost, ne i u Hrvatskoj.

Što kažu hrvatski zakoni?

Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji u Hrvatskoj, donesen 13. srpnja 2012. godine, u svom članku 10. stavka 2. eksplicitno navodi kako:

„Pravo na medicinski pomognutu oplodnju ima i punoljetna, poslovno sposobna žena koja ne živi u braku, izvanbračnoj ili istospolnoj zajednici, čije je dosadašnje liječenje neplodnosti ostalo bezuspješno ili bezizgledno te koja je s obzirom na životnu dob i opće zdravstveno stanje sposobna za roditeljsku skrb o djetetu.“

Zbog ovog članka, a i mnogih drugih elemenata Zakona, hrvatski je Zakon o MPO-u među najrestriktivnijima u Europi. U praksi, pristup medicinski potpomognutoj oplodnji u Hrvatskoj težak je i za heteroseksualne parove. Za žene bez partnera ili transrodne osobe je gotovo pa nemoguć, dok za ženske istospolne parove je eksplicitno zakonom zabranjen. Time je Hrvatska u društvu još 24 europske zemlje u kojima ženski parovi ne mogu pristupiti potpomognutoj oplodnji, poput Italije, Mađarske, Poljske i drugih.

Čak i u državama u kojima je LGBTIQ+ osobama formalno dozvoljen pristup postupcima potpomognute oplodnje, u praksi je čitav proces često težak, primjerice nije moguć ukoliko niste državljanin/ka te zemlje, ili postoji rizik od direktne/indirektne diskriminacije, uznemiravanja ili čak i nasilja.

Naš cilj je da svima koji se zanimaju za MPO postupke – a pogotovo ženskim istospolnim (bi/lezbijskim) parovima – pružimo informacije o mogućnostima osnivanja obitelji kroz zakonito dostupne postupke unutar Hrvatske i izvan nje. 

Pitanja o medicinski potpomognutoj oplodnji

Q: Partnerica i ja smo u neformalnom životnom partnerstvu, planiramo se vjenčati i želimo dijete pomoću medicinski potpomognute oplodnje. Što možemo učiniti? 

A: Nažalost, ako imate sklopljeno životno partnerstvo, u Hrvatskoj vam je pristup uslugama MPO-a zabranjen. Ukoliko niste još formalizirale vašu vezu, jedini način da jedna od vas pristupi uslugama MPO-a je ako ta osoba ima dijagnozu od strane liječnika da je „dosadašnje liječenje neplodnosti ostalo bezuspješno ili bezizgledno“. Takva dijagnoza je vrlo kompleksna i vremenski zahtjevna procedura te zahtijeva uzrok neplodnosti poput oštećenih jajovoda, anomalije reprodukcijskog trakta i slična teža medicinska stanja. Trenutno, jedina mogućnost koju imate na raspolaganju je odlazak u neku od klinika van Hrvatske koje otvoreno pružaju usluge MPO-a lezbijskim parovima.

Q: Dobile smo informaciju da se iz Danske može naručiti sperma na kućnu adresu i obaviti inseminacija bez klinike ili ginekologa. Je li to točno?

A: Od sredine 2019. godine danski zakon se promijenio i više nije dozvoljena dostava uzorka na kućne adrese, nego samo u medicinske klinike te se za dostavu uzorka potrebno registrirati na stranicama banke sperme kao medicinski djelatnik, pri čemu prilažete odgovarajuću dokumentaciju. U Hrvatskoj ginekolozi ne smiju vršiti inseminaciju, tako da jedini način na koji možete naručiti uzorak iz Danske je ako se odlučite na neku od klinika izvan Hrvatske koje surađuju sa danskom bankom sperme.

Q: Što je to inseminacija?

A: Inseminacija spermija je jedna od tehnika MPO-a kojom se spermiji uvode u rodnicu (ICI) te maternicu ili u jajovod (IUI). Najčešće se radi ona u maternicu. Njome se posebno pripremljeno sjeme unosi kroz rodnicu i grlić maternice u unutrašnjost maternice pomoću tankog katetera u vrijeme ovulacije žene. Sam zahvat nije bolan. Preduvjet za inseminaciju su dokazani prohodni jajovodi i postojanje ovulacije kod žene.

Q: Što je to izvantjelesna oplodnja (IVF)?

A: Izvantjelesna oplodnja (IVF) je metoda kojom se punktiraju jajnici žene kako bi se prikupile njezine jajne stanice. Iako se taj postupak može raditi u potpuno prirodnom ciklusu, najčešće se različitim lijekovima u obliku injekcija jajnici stimuliraju kako bi proizveli što više jajnih stanica u tom ciklusu i time povećala šanse za oplodnju. Aspirirane (preuzete) jajne stanice se zatim spajaju u laboratoriju sa sjemenom te ako dođe do oplodnje nastali zametci se vraćaju u maternicu nakon 3 do 5 dana ili se zamrzavaju i vraćaju u jednom od sljedećih ciklusa. Kako se radi se o začeću izvan maternice ova metoda se ponekad naziva i izvantjelesna oplodnja. Sam postupak često je složen i skup. Punkcija jajnika može se raditi u kratkotrajnoj općoj anesteziji ili bez, ovisno o želji pacijentice, a vraćanje zametka kratak je postupak sličan inseminaciji u maternicu i nije bolan.

Q: Koliko su postupci medicinski potpomognute oplodnje uspješni?

A: Uspješnost postupka ovisi o vašoj dobi, metodi koju koristite i imate li prethodnih problema s plodnošću. Ako nemate problema s plodnošću, inseminacija u razdoblju kojem imate ovulaciju je vrlo uspješna metoda medicinski potpomognute oplodnje.

Q: Koji su rizici medicinski potpomognute oplodnje?

A: Ako nemate problema s plodnošću, jednostavan postupak inseminacije ne nosi rizike. Ako imate problema s plodnošću, možete imati različite nuspojave tijekom liječenja – poput blažih i težih alergijskih reakcija, hiperstimulacija jajnika, ozljede pri punkciji jajnih stanica, infekcija, te nešto višu stopu izvanmaterničnih trudnoća. Imajte na umu da ukoliko se koristi IVF metoda, moguća je i višeplodna trudnoća (blizanci, trojke) s obzirom da se u IVF metodi koristi više od jednog zametka.

Q: Spomenuli ste da su vaše članice putovale izvan Hrvatske kako bi ostvarile roditeljstvo putem MPO metoda. U kojim su zemljama najbolje klinike?

A: Neke od zemalja u kojima su naše članice uspješno ostvarile svoju želju za roditeljstvom su Njemačka, Austrija, Španjolska, Danska, Cipar i Makedonija. U tim zemljama iskustva su bila pozitivna, iako su različita od zemlje do zemlje.

Kakva su iskustva u pojedinim zemljama?

Prije nego krenemo na konkretna iskustva u pojedinim državama – imajte na umu da su ovo iskustva naših članica, koja su individualna i ne mogu zamijeniti medicinski savjet i profesionalnu uputu. Udruga Dugine obitelji ne snosi odgovornost za izjave u nastavku, te svakako preporučujemo da dodatno istražite dostupne informacije na internetu i kontaktirate direktno i osobno klinike za koje ste zainteresirane.

Njemačka 🇩🇪

Komunikacija je otežana ako ne pričate njemački, no ponekad u klinikama rade medicinske sestre koje pričaju neki od jezika iz naše regije. Klinike traže testove na spolne bolesti i krvne pretrage, neke klinike ne traže test prohodnosti jajovoda, no to svakako preporučujemo da napravite prije kretanja u proces inseminacije. Donora biraju klinike na osnovu kratkog upitnika i fotografije partnerice; donor je anoniman i podaci o njemu se čuvaju u nacionalnom arhivu. Po njemačkom zakonu, nakon navršene 16. godine svako dijete ima pravo pristupiti podacima o donoru.

Austrija 🇦🇹

Klinike imaju web stranicu prevedenu na hrvatski jezik i dobar dio medicinskih sestara priča hrvatski, a osoblje se služi engleskim jezikom. Komunikacija može biti spora, ali možete zatražiti da na konzultacijama bude medicinska sestra koja priča hrvatski jezik. Dogovor termina može biti izazovan, primjerice može biti navedeno u materijalima da se određena procedura radi “svaki dan”, no u trenutku biranja termina opcije su samo ponedjeljak, srijeda i petak. Donora bira klinika na osnovu kratkog upitnika. Donor je anoniman i podaci o njemu se čuvaju u nacionalnom arhivu. Po austrijskom zakonu, nakon navršene 14. godine svako dijete ima pravo pristupiti podacima o donoru. Obratite pozornost ako je potrebna izjava o zajedničkoj brizi, ovjerena kod javnog bilježnika – moguće ju je predati na hrvatskom jeziku te u tom slučaju trošak izjave je puno manji nego da je ovjeravate u Austriji.

Španjolska 🇪🇸

Dio medicinskih sestara priča hrvatski jezik, i osoblje se solidno služi engleskim jezikom. Tijekom procedure nitko vas neće pitati za bračni status, seksualnu orijentaciju ili slične osobne podatke. Klinike traže prije inseminacije testove na spolne bolesti i test prohodnosti jajnika koji se mogu obaviti u Hrvatskoj. Donor je anoniman, bira ga klinika, a vi možete zatražiti neke fenotipske karakteristike donora (visina, boja kose ili očiju itd). U nekim klinikama potrebno je pristupiti proaktivno i biti malo uporniji kako bi se došlo do odgovora i dogovora s doktorima; no pristup pacijenticama je vrlo profesionalan te klinike koriste vrlo modernu tehnologiju. U nekim klinikama prve konzultacije su besplatne i osoblje će vas savjetovati o najboljim mogućim metodama. Prije samog postupka, možete kao opciju raditi i PGT (genetsko testiranje embrija), koje smanjuje šansu za pobačaj.

Danska 🇩🇰

Za Dansku trenutno možemo podijeliti iskustva ukoliko se odlučite na IVF metodu, postupak liječenja neplodnosti kojem se najčešće pribjegava kada su ostale metode potpomognute oplodnje bezuspješne. U cijenu postupka uključen je postupak vađenja vaših jajnih stanica, oplodnja in vitro, i vraćanje oplođene jajne stanice, uz spermu anonimnog donora prema fenotipskim karakteristikama koje odaberete. Zamrzavanje oplođenih jajnih stanica dodatno se plaća. Sve pripremne radnje, od početka ciklusa do ovulacije moguće je raditi u Hrvatskoj. Rezultati pregleda se šalju e-mailom, te odmah dobivate upute koje doze hormona je potrebno uzimati; hormone možete kupiti u Hrvatskoj, ljekarne prihvaćaju recepte danske klinike (no preporučujemo provjeriti s ljekarnom za svaki slučaj). Prije samog postupka potrebno je napraviti pretrage (spolne bolesti, prohodnost jajnika i slično) i poslati rezultate i prijevode rezultata u dansku kliniku; no ne moraju biti službeni/ovjereni prijevodi. Medicinsko osoblje je vrlo podržavajuće, i prati vas tijekom cijele procedure. Za razliku od nekih naših klinika koje vraćaju oplođenu jajnu tanicu tri dana nakon vađenja, u Danskoj se oplođena jajna stanica vraća šest dana nakon vađenja.

Cipar 🇨🇾

Komunikacija s klinikama je vrlo jednostavna i profesionalna; nakon upita dobijete na mail informacije o cijenama, potrebnim pretragama i kako organizirati smještaj na Cipru za vrijeme postupaka. Klinika će vas tražiti nalaze hormona kako bi izračunali šanse uspješnog postupka i napravili protokol lijekova. Možete iskorititi opciju da dođete na otprilike dva tjedna na Cipar i odradite cijelu proceduru tamo, ili možete obaviti dio procedure u svojoj zemlji, a zatim završetak procedure na Cipru. Klinike imaju dogovore s hotelima te mogu vam organizirati smještaj, vozača do klinike i slične pogodnosti. Sve nalaze koji su potrebni prije procedure možete obaviti u Hrvatskoj. Donor se bira iz banke sperme koja se nalazi u Danskoj, možete izabrati između tri donora prema željenim fizičkim karakteristikama. Možete računati na osobu koja će biti zadužena za međunarodne pacijente (putem telefona i e-maila), i koja će vam biti dostupna tijekom cijele procedure za sva pitanja i informacije. Doktori su pristupačni – ako će vam biti potrebna dokumentacija i nalazi nakon procedure, morate im posebno napomenuti da vam treba službena dokumentacija za vašu arhivu.

Sjeverna Makedonija 🇲🇰

Sve pripreme prije postupka možete odraditi u Zagrebu te riješiti cijelu proceduru u svega dva dolaska iako je moguće da će trebati i više ukoliko se ne dogodi oplodnja iz prvog pokušaja. Partnerica tijekom cijelog postupka može biti uz vas, ne traži se potvrda bračnog statusa. Na prvom pregledu u Makedoniji dogovarate se oko čitavog postupka. Uzorak (sperma) se naručuje iz banke sperme u Danskoj, možete ga odabrati unaprijed ili tijekom prvog posjeta u dogovoru s embriologom. Makedonski zakoni dozvoljavaju samo anonimne donore te ukoliko je odabrani donor već korišten na području Balkana, nećete ga moći naručiti. Prilikom prvog posjeta rješavate papirologiju s klinikom, poput psihološke provjere i ovjere iskaza kod javnog bilježnika da ćete se skrbiti o djetetu. Klinika vam pomaže i pruža asistenciju s javnim bilježnikom te nakon prvog posjeta klinika će vam javiti termin druge posjete, kada im stigne naručeni uzorak iz Danske. U klinikama većina osoblja priča hrvatski, mlađe osoblje priča engleski jezik.

Za više informacija preporučujemo članke: 

Za lezbijske parove – zabranjeno 

Istospolni parovi jednakopravni su u udomiteljstvu. Zašto ne i u umjetnoj oplodnji?

Zbog svega navedenog Hrvatska treba novi zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, koji prati najnovije znanstvene spoznaje i procedure, te omogućuje korištenje usluge medicinski potpomognute oplodnje bez diskriminacije koja je trenutno prisutna – još jučer!

Trenutni zakon ograničava postupke MPO-a i za heteroseksualne parove, onemogućava medicinskom osoblju koje se želi baviti ovom granom medicine da obavlja svoj posao u skladu sa međunarodnim standardima i znanstvenim postignućima, te direktno krši Hipokratovu zakletvu u dijelu u kojem ona eksplicitno govori o tome kako sve osobe imaju pravo na medicinske tretmane neovisno o seksualnoj orijentaciji. U konačnici, trenutni zakon je u suprotnosti s deklariranim demografskim politikama koje hrvatski političari često spominju.

Danas diljem svijeta postoji znanstveni konsenzus da djeca koju odgajaju, primjerice single žene ili istospolni ženski parovi, ne pokazuju nikakve poteškoće u svim razvojnim područjima u odnosu na djecu koju odgaja žensko-muški par. Istraživanja pokazuju da djeca koju odgajaju dvije majke nemaju poteškoća u integraciji u društvo, pa čak ni u Hrvatskoj.

Želimo da naša zemlja bude mjesto gdje se lezbijke, biseksualne žene i transrodne osobe mogu ostvariti kao roditelji bez poteškoća, i želimo novi zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji. 🇭🇷